Pozivamo vas da pročitate drugi nastavak našeg novog posebnog ciklusa, u kojem predstavljamo kulinarske zanimljivosti – a u njihovoj pozadini mrvice povijesti, one već daleke i one nešto bliže… zavirujući – zahvaljujući ljubaznosti gospodina Piotra Rydzewskog – u iznimno zanimljiv obiteljski arhiv. Dakle – nekoliko rečenica priče i jedinstvene fotografije.
Kao što smo već spomenuli u prethodnom nastavku, počinjemo od crtica koje se odnose na prvu od dviju glavnih grana obiteljskog stabla gospodina Piotra – obitelji Kuźnicki. To je obitelj snažno povezana s Łódźom, kojoj grad mnogo duguje – među ostalim zahvaljujući inženjeru Romanu Kuźnickom, jednom od tvoraca łódźkog vodovoda – no o tome u sljedećim nastavcima našeg ciklusa. Roman (djed gospodina Piotra) bio je sin Aleksandre, rođene Lipski, Kuźnicke, koja je, kao što već znamo, s puno strasti zapisivala recepte korisne u obiteljskoj kuhinji. Danas je to za nas neprocjenjivo svjedočanstvo ljepote i bogatstva poljske kulinarske umjetnosti, njegovane, stvaralački usavršavane i prenošene s koljena na koljeno. Suprug gospođe Aleksandre (i Romanov otac) bio je Antoni Kuźnicki – revizor željeznice kaliskog okruga. Gospodina Antonija spomenut ćemo još u našem ciklusu, prilikom predstavljanja jednoga iznimnog dokumenta…

© Piotr Rydzewski
Na fotografiji Antoni Kuźnicki. Fotografija je snimljena 1913. godine u Zavodu za umjetničku fotografiju „Leonardi”, smještenom u Łódźi, u ul. Dzielna 13 (danas ul. Gabriela Narutowicza).
Pogledajmo sada donju obiteljsku fotografiju iz 1905. godine, snimljenu u čast srebrnog pira Helene rođene Kuźnicki – sestre Antonija. Antoni stoji u zadnjem redu, prvi slijeva. Njegova supruga, Aleksandra, rođ. Lipski, Kuźnicka sjedi prva slijeva (iznad djece). Ispred stola, na pozadini stolnjaka, sjedi Stanisław, a do njega s desne strane njegov brat Roman Kuźnicki (onaj od vodovoda – ovdje kao dječak, koji o tome vjerojatno još ni nije razmišljao…:)). Stanisławu ćemo posvetiti poseban nastavak – i on je iznimna ličnost…

© Piotr Rydzewski
Vrijeme je za recept – ovoga puta receptura vrlo aktualna – za ukiseljenu papriku, prilično originalnu, jer s dodatkom hrastovog lišća…
Plodovi [paprike] zdravi, isprani i očišćeni slažu se tijesno jedan do drugoga, jedan u drugi. U staklenku stavljamo i hrastovo lišće i korijenčiće hrena. Prelijemo otopinom soli: 4 dag soli na 1 litru vode. Kad plodovi potonu – kraj fermentacije. Zalijemo staklenku uljem kako krajnji [dio] ne bi upljesnivio.
Dobar tek! ...jer domaće je bolje!